Pesticidi u hrani

Nazovimo ih nužnim zlom, zato što su nam omogućili rješavanje problema borbe s raznim zaraznim bolestima (tifus, malarija) te mnogim bolestima kojima su prenosioci insekti i glodavci. Bez upotrebe pesticida proizvodnja hrane bila bi  nemoguća za standarde kakve poznajemo, obzirom na današnje potrebe i navike čovječanstva. S druge strane treba naglasiti da je jednako tako bez njih nemoguće održati i današnje higijenske standarde. To su svijetle strane upotrebe „otrova“ u korist čovječanstva, no s tim idu i negativna svojstva upotrebe pesticida, a to su zagađenje okoliša i toksični učinci na ljude i životinje. Problem je u tome ško kad uđu u hranidbeni lanac (u kojem smo mi na vrhu), neminovno dolaze i do nas samih. Jednako tako valja napomenuti da su ljudi  međusobno različiti i zbog toga različito osjetljivi na djelovanje različitih kemikalija tj. toksina. Kao paralelu možemo povući sljedeću usporedbu, ono što se kod lijekova zovu nuspojave, u slučaju kemikalija se zovu „rijetki“ štetni učinci.  Upravo zbog toga potrebna je stroga kontrola, nadzor i edukacija.

Pesticide možemo klasificirati na sljedeći način:

  • upotreba prema ciljanim organizmima
  • prema mjestu ulaska u organizam
  • prema prirodi djelovanja
  • po kemijskom sastavu
  • prema nakupljanju u organizmu
  • prema postojanosti
  • prema oralnoj toksičnosti.

Ostaci pesticida u hrani i vodi, osim što su  biološki aktivni, nemaju nikakvu funkciju, osim da ju učine  mikrobiološki sigurnom do trentuka kad je imamo namjeru konzumirati te je svrha svega svesti ih na minimum koji je i dalje djelotvoran. Zakon definira dozvoljenu razinu ostataka pesticida u hrani, odnosno – ADI (available daily intake) ili na hrvatskom DDD (dozvoljiva dnevna doza) u mg/kg tjelesne mase čovjeka/dan. Dakle to je količina ostataka koja pri dugotrajnom unošenju ne predstavlja ili ne bi trebala predstavljati opasnost za zdravlje krajnjeg korisnika tj. vas.