Lektini

Malo poznati široj javnosti i podcjenjeni od strane struke. Sveprisutni u našoj uobičajenoj prehrani i namirnicama koje jedemo. Utječu na sve nas u širokom rasponu, od blagih smpotoma (koji mogu biti i neprimjetni) pa sve do destruktivnih poremećaja kod onih koji su osjetljiviji. Uz njih bi neophodno bilo spomenuti i eikosanoide, moćne hormone.

Prije same pojave čovjeka kao poljoprivrednika, majka priroda stvorila je svoju vlastitu strategiju obrane od pesticida. Mnoge biljne vrste evoluirale su s čitavim arsenalom komponenti za borbu za preživljavanje. No, biljnim vrstama bi bilo potpuno nepraktično s aspekta daljnjeg preživljavanja potpuno odbiti raznorazne nametnike, „više“ ili „niže“, jer u tom slučaju ne bi bile u mogućnosti dalje prenositi svoj genetički materijal. Recimo da su svoju zlatnu sredinu našle u lektinima. Dakle nametinici su se njima mogli hraniti (obostrana korist) ali umjereno, jer bi u protivnom snosili „posljedice“.

U grubo, lektini su bjelančevine koje imaju sposobnost vezanja na ugljikohidrate, oni se nalaze kako u biljkama tako i u životinjama. Osim što predstavljaju obrambenu funkciju, sudjeluju i u mnogim imunološkim funkcijama organizama u kojima se nalaze.

Njihovo osnovno svojstvo je ljepljivost tj. visok stupanj prianjanja te teška, gotovo nemoguća probavljivost.