Legende o čaju

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

O počecima čaja se vrlo malo zna. Neki tvrde da je star 2000 g., drugi 2500, a neki čak da bi mogao biti star i 5000 godina. Jedan od razloga ovog netočnog poznavanja su i različite dinastije, koje čim bi došle na vlast eliminirale bi dokumentaciju o pronalasku čaja u prošloj dinastiji i promijenile povijest kako bi izgledalo da su baš one te koje su ga otkrile. Drugi razlog je što su Kinezi, do nedavno, imali isti naziv za “pravi” čaj kao i za biljni čaj, pa je teško otkriti na koju je biljku pisac mislio. Jedino što se može sigurno reći je da je čaj uzgojen, proizveden i pijen u Kini, ali kada, ne zna se.

Postoje brojne legende o podrijetlu čaja i o njegovom putu u naše šalice prokuhane vode. Prema jednoj od njih otkrio ga je kineski car i božanstvo s glavom bika, Shen Nung, koji je vladao oko 2737 g. p.n.e. Kako je car bio znanstvenik i poznavaoc medicine bio je jako zahtjevan po pitanju higijene. Tako je, između ostalog, zahtjevao da se prokuhava voda za piće. Jednoga dana car se odmarao pod stablom dok je njegov sluga prokuhavao vodu za piće. List sa stabla divljeg čaja, nošen vjetrom, slučajno je pao u vodu dajući tamni napitak. Car ga, zbog svoje iznimno znatiželjne prirode, odluči probati te zaključi kako je to neodoljiv i osvježavajući napitak.

Druga legenda objašnjava da ga je otkrio indijski redovnik i princ, Bodhi Dharma, doplovivši u Kinu kako bi podučavao budizam. Da bi što uspješnije proveo svoj zadatak odlučio je da neće spavati sedam godina. No, međutim, jednoga dana svladao ga umor te je u potrazi za nečim što bi ga održalo budnim otkrio biljku čaja. Žvakanje listova čaja davalo mu je snagu i budući da je bio oduševljen čudesnim djelovanjem ove biljke dao ju je zasaditi diljem zemlje.

Postoji još jedna tragičnija verzija ove legende koja kaže da se Bodhi Dharma osjećao posramljeno zbog svoje premorenosti te si je odrezao očne kapke, a grmovi čaja su izrasli na mjestu gdje su kapci pali (Perrier-Robert, 2004).