Kako lektini djeluju

Njihova ljepljivost dopušta im da se vežu na mikrovile tankog crijeva. Kao rezultat nastaje oštećenje, koje može smanjiti apsorpciju nutrijenata potrebnih tijelu. Ovo stanje probavnog sustava jednako tako omogućava i pojedinim štetnim bakterijama da se nekontrolirano množe. Između ostalog tijelo se nalazi u pozicji u kojoj su mu oštećeni organi neophodni za normalan život, te sva raspoloživa sredstva (hranjive tvari) preusmjerava na obnovu oštećenih tkiva umjesto na osnovni rast i razvoj organizma i njegovih tkiva. Uslijed oštećenja tankog crijeva, ono može postati propusno za nepotpuno probavljenu hranu, same lektine, toksine te ostale potencijalne alergene, koji direktno ulaze u krvotok i šire se po organizmu. Osim toga pojedini lektini simuliraju efekt inzulina uslijed čega organizam pogrešno tumači “krivi” signal te nepotrebno skladišti hranu, uslijed čega dolazi do pretilosti i opasnosti od dijabetesa tipa 2. Naravno tijelo se od toga brani svim mogućim sredstvima, ali ako ga ne slušamo na kraju ipak mora izgubiti bitku.

Zbog svega ovog lektini se često povezuju s mnogim autoimunim bolestima, iako je to teško direktno utvrditi.